confetteria

nedjelja, 06.05.2007.

troje je (ipak) previše

- 20:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.04.2007.

evo vam prijedlog ako ne znate kud ćete sa sobom slijedeći vikend :

- 12:40 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 04.04.2007.

Mislila sam prestati pisati, naljutilo me ozbiljno zadiranje u moju intimu, čak sam se riješila i navike svakodnevnog zvjeranja po svom i tuđim blogovima... Malo mi fali i vremena jer slobodno vrijeme koje provodim za kompom najčešće provodim uz neke izračune i proračune za pokretanje mini ali vlastitog biznisa... Ili večeri provodim na neki drugi, malo društveniji način A onda sam neko veče počela čitati svoje postove i shvatila da su mi baš dobri... nije baš da imam masu obožavatelja i horde sljedbenika, ali ajde...Meni je drag blog, žao mi je da ovo nestane... Pa hajde, da se ipak javim tu i tamo ! Baš da me ne obrišu .... A i povremeno ima neka tema koja me razljuti, nešto o čemu bi se pojadala. Ili pohvalila. Pa tako....

- 22:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 03.02.2007.

svega pomalo

Nema me ovih dana na blogu jer mi se ne sviđa saznanje da je moj kutak mira i privatnosti narušen... Naime, kako to obično biva, kad kažeš jednoj osobi koja te poznaje u RL da pišeš blog... mada ona obeća svim mogućim zakletvama da nikome neće odati tvoju malu tajnu, uskoro tvoje privatne misli čita pola tvojih poznanika... Nemora ona nikome to odati, ali obično nju čita netko poznatio, tko slijedi neki link ili komentar koji je negdje ostao, dođe na moj blog... Poveže 2 i 2 i eto ti vraga.... Smeta me navedeno jer da želim tim ljudima takve nekakve stvari ispričati, onda bih to ispričala uz kavicu ili usput kad se sretnemo... Nisam egzibicionista da imam potrebu okolo se hvalisati svojim intimnim životom, ili nekim privatnim detaljima kao što to neki rade pa da bi mi to odgovaralo. Ovo je trebao biti moj privatni i intimni kutak gdje sam željela pisati o stvarima koje moja usta ne mogu izgovoriti, a ipak ih želim s nekime podijeliti. Pa tako razmišljam da napustim blogosferu... Jer eto, koliko god izbjegla svaki privatni detalj, izgleda da sam ipak posebna u nekim stvarima pa me svako malo netko prepozna. I eto... sad ćete ostati zakinuti za neke sočne detalje... A imaaaaa ih :))) Srela sam bivšeg, jednu svoju veliku ljubav... Bili smo na večeri... Al za detalje saznati nećete. Nekako imam osjećaj da će ih biti još podosta. Ne mogu a ne sjetiti se da mi je jednom davno jedna gatara upravo za njega rekla da je on muškarac mog života, da emo se rastati i kada potpuno odustanem od njega, on će se vratiti u moj život... I da ću u svojoj 31. godini biti u ozbiljnoj vezi i da ćemo imati čak - 4 djece. Pa eto... ja uskoro navršavam 30., a on je priznao da često razmišlja kako nam je bilo dobro ... Moj Sadašnji mr. big-biznis - sve po starom... Osim da se uglavnom prepucavamo jer za razliku od prije, ja više nemam živaca niti namjeru prelaziti preko njegovih ljubomornih i bezobraznih ispada, smsova "svaka kurva sudi po sebi" i ostalih dječjih fora i podjebavanja... Zovem ga Sadašnji jer službeno nismo prekinuli, svaki dan se čujemo i održavamo sad već sve više formalnu vezu... On se očito nikad neće zbrojiti i uporno odbija odrasti a ja vidim da to meni ne odgovara... Pa se ni ne trudim više. Moj život ide dalje, a on je odlučio oplakivati svoju prošlost i živjeti u nekom svom svijetu i ne želi se pomaknuti. Sve mi je jasno jer sada kad nemam auto, viđamo se jednom u tjedan dana. Za razliku od Malog... Sjećate se onog Malog s kojim sam zaliječila ranjeno srce poslije prekida sa Sadašnjim ? E pa Mali je odmah kad sam javila za nesreću dotrčao vidjeti kako sam, dal mi šta treba... Rješi mi sve što ga zamolim, a neki dan me cijelo prijepodne vozikao okolo po bankama i autosalonima, i strpljivo čekao dok obavim svoje , iako mu je mobitel stalno zvonio i njegov posao gorio. I za to vrijeme se držao kao da ja činim ogromnu uslugu njemu a ne on meni! Da ne spominjem da poštuje moj izbor... Kaže svoje mišljenje ali poštuje moj izbor... Svašta sam se od Sadašnjeg naslušala o svom autu, kako je ovakav i onakav, čak je izjavio da je bmw 10 godina star bolji od mog auta... a tek šta sam se naslušala kad sam rekla šta planiram uzeti... Pa mi je bilo predivno kad sam s Malim hodala po autosalonu, kad smo se skupa divili i skupa računali i kombinirali, kad sam s njim išla zakaparit ovu ljepoticu čiju sliku vidite sa strane. I eto... Ako dade Bog i banka ja se u petak vozim u crvenoj ljubimici. A svi oni kojima se ne sviđa mogu slobodno ostati tamo gdje jesu, ja nemam za čim žaliti.

- 19:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.01.2007.

blogerskih 5 točaka

ajde da obavimo i to : 1. bila sam jako razmaženo dijete i da me "očvrsnu" , sa 4 g upisali su me u izviđaće Na prvo ljetovanje sam išla u pratnji starije sestre i drugu noć se sakrila u ormar. Tražili su me satima, alrmirali čak i policiju i lučku kapetaniju koji su me tražili cijelu noć ... a ja cijelo vrijeme šutila u ormaru i ujutro iskočila van uz uzvik - e jesam vas! Na zimovanje na Papuk sam išla sama i pokušala pobjeći iz zimovališta. Plan je bio spustit se niz planinu na vreći napunjenoj novinama. Našli su me polusmrznutu nakon par sati u nekoj grabi, kako hranim nekog cucka lutalicu... Naravno, bijeg je bio pomno spreman pa sam pripremila i hranu za put - kajganu spremnjenu u đep jakne. Više me nikad nigdje nisu pokušavali poslat. 2. jednom sam ukrala šminku iz DM-a Žurila sam se na brzinu kupiti par stvari u dm-u kad mi je zapeo za oko nekakav ruž-sjajilo, skupo ko sam vrag. Isprobala sam nijanse i usput premetala te sve stvari po rukama ... Došla na blagajnu, stavila sve na pult, platila... A kad sam izašla van sam skužila da sam cijelo vrijeme uz ključeve auta i novčanik u rukama držala i taj ruž i da ga nisam platila. Bilo me toliko sram se vratit da me ne optuže da sam to namjerno ukrala a onda sam kasnije mjesecima izbjegavala tu trgovinu jer šta ako je netko skužio na kameri da sam to ukrala i prepoznaju me kad dođem, a i bilo me sram što se nisam odmah vratila i to platila. Uglavnom, i danas izbjegavam taj dućan. 3. užasno se bojim sarkoma za one koji neznaju, to je rak kostiju koji se širi jako brzo i podmuklo, a najčešći je na ekstremitetima... Upoznala sam i družila se s nekoliko ljudi koji su to preživjeli i iskustvo je uglavnom ovakvo : osjećaš se savršeno dobro osim nekih sitnih smetnji , a doktor ti govori da ti moraju amputirati nogu... Ili ugraditi umjetni kuk... Pogled na amputirani dio, ožiljke i teškoće s kojima se suočavaju, posebice nemoć u najosnovnijim radnjama i ovisnost od ljudima oko sebe me užasava... Da ne spominjem da se ovih dana kćer moje prijeteljice, mali dvogodišnji anđeo po imenu Angela u Klaićevoj bolnici bori protiv teškog sarkoma i još ne znaju hoće li poduzeti operativni zahvat. 4. spavam s mačkom Naravno, kad ne spavam s dečkom ... Moja zelenooka ljubimica sjajne crne dlake najčešće se sklupča uz moj trbuh ili noge, i uvijek osjeti kada sam tužna ili jadna i tada me umiruje tihim mrrr-mrrr 5. želim živjeti na selu prije bi živjela u kamp kućici nego stanu u zgradu... Životni san mi kupiti imanje u zaleđu istre ili još bolje- selo Bribir kraj Crikvenice, urediti staru kuću, i baviti se vrtom, cvijećem, čoporom životinja i - djecom (svojom). Naravno, sa svakim novim muškarcem kojeg upoznam moj san se čini sve daljim i daljim jer sa rijetko kojim bi si to mogla priuštiti i rijetko kojem uopće padne na pamet ideja kupiti konja a kamoli da bi čistio štalu da konju bude čisto i uredno... Zato se možda i ubijam u poslu i stalno kalkuliram, jer kad-tad, pa makar kao stara baba ću si kupit neku štalu i staru ragu koju je netko htio bacit za kobasice (p.s. zemlju već imam, nije baš u primorskim krajevima ali je definitivno na selu) p.s. baš ti hvala vodenjak... dužan si za ovo !

- 01:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.01.2007.

Confetta je uspjela sjebat sve do čeg joj je stalo! Konačno je hodanje po rubu i forsiranje do krajnjih granica dovelo do toga da se lupa po glavi već danima... Srećom pa joj je glava još na ramenima, doduše sa par šavova i kvrga... Nisam htjela stavljati sliku svog auta jer bi vam vjerojatno išle suze na oči... Moje obožavane bebice više nema... Ne smijem ni pomisliti da auti imaju osjećaje, jer u tom slučaju ona je sada užasno tužna, uplašena, jadna i sama na otpadu u mraku ispod cerade... I razmišlja zašto je napuštena kad je dala sve da svoju vlasnicu zaštiti,dok je ona završila sva izranjavana. Tako da je otpisana. Jebeni zavoj, koji sam prošla tisuću puta, i ponekad i duplo brže nego taj dan, ovaj puta.... Divan sunčan dan, naočale na nosu, muzika , ja i moja ljepotica uživamo u vožnji na posao... Zavoj, zadnji kraj proklizava, graba.... 2 sekunde užasne nemoći dok sam slušala kako se lomi staklo i lim dok je auto rulao po kanalu i u konačnici se okrenuo na krov... Izašla sam van, nazvala policiju, šlep službu... a onda shvatila da su mi ruke pune krvi, da je sve oko mene puno krvi i shvatila da to curi meni sa glave... Nazvala sam si hitnu, potrpala u vrečicu sve stvari iz auta, sjela pored auta i plakala... Plakala sam se i u hitnoj, dok mi je slatki bolničar govorio da sam super prošla jer iz takvih auta obično ljude vade van uz pomoć vatrogasaca. Plakala sam se i dok mi je policajac kasnije u bolnici rekao da je bilo nešto na cest, ulje ili nešto jer se njemu klizalo u cipelama... a šta mi to sad više vrijedi.... Prvi put sam se vozila u hitnoj... Nadam se da više i neću... U bolnici su bili divni, ali... Slikanje, pregledavaje, ispipavanje di me boli... Šivanje na živo jer taj dan je bilo jako puno nesreća, žurilo im se valjda pa nisu čekali da lokalna anestezija počne djelovat... Poslije toga sam tek osjetila da sam dobila udarac u glavu... Zadnjih tjedan dana provodim uglavnom u mraku, nisam smjela i još ne smijem gledati tv ili biti na kompu...Ovo sad je mojih 10 minuta za dušu... Djeluje super, samo se izležavati dok te ostali dvore, ali većinu dana sam sama sa svojim mislima... Kad zaklopim oči u glavi se ponovno okrećem, i čujem taj lom stakla... I srce mi se hoće raspuknuti jer moje ljepotice više nema... I nije mi jasno kako mi se to uspjelo dogoditi, koja je to jebena kriva sekunda da sam ja, koja juri po profesionalnoj pisti, koja nikad nije ogrebla auto kod parkiranja ili manevara, nikad ništa... da mi je uspjelo tako se razbiti! Užasno mi fali moj autić. Obožavala sam ga. Moj ex-sadašnji je utrošio 3 smsa na mene, naravno ustanovio je da sam ja kriva i nisam mogla ne primjetiti likovanje nad time šta mi se dogodilo. Nema veze... Confetta je preživjela i gora sranja u životu od ovoga, već gledam naprijed i slažem narudžbu za novu zvjerčicu... Neće biti posebna kao moja crna ljepotica, jer takvih više nema... Gledam katalog njene nasljednice i sve najljepše što je bilo su maknuli pod pritiskom "golf-opel-wv" bezukusa koji vlada na tržištu, unificirali dizajn i time uništili ono što je meni bilo najljepše... Al nema veze, šta je tu je... Nekima je to teško za shvatiti da je meni auto hobi, veselje i fetiš, misle da time nešto dokazujem, i ne mogu shvatiti da je to moj užitak i samo moj i da ponekad radije slušam zvuk motora nego radio, da mi je veće uzbuđenje kad gledam felgice nego cipelice za sebe i da radije osjećam kožu pod prstima nego doma imam najnoviji dvd...... Znam i žalosno je da će moja nova vatreno crvena ljepotica biti isto predmet ljubomore i zavisti mnogih ali se neću obazirat... pogotovo će bolit one koji su sad likovali nad mojom nesrećom i bili puni "pametnih" izjava ali to je već njihov problem! Danas idem vadit šavove, nadam se da neće bolit kako kad su me šivali...jaaaj! Uh što ne volim doktore!

- 11:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.01.2007.

zakašnjeli poklon

Ove moje novogodišnje odluke su izgleda opet fulale svrhu... Odluka treća - da se malo više posvetim drugim ljudima uvalila me, naravno, samo u pizdarije. Pa sam u elementu ja-od-sad-glumim-anđela, u petak svom bivšem vrlo ljubazno odgovorila na njegov sms. Kojim me obavještava da je baš dobre volje i da si dođem po božični poklon dok ga nije da nekome drugome. Pa naravno da me cijeli dan kopkalo šta je to! Hm, zna on da sam radoznalo prase i na koju foru će me namamiti... Javit ću mu se već kad budem u blizini, ionako bi htjela uzeti natrag svoju knjigu - moj odgovor. Petak navečer, ženski izlazak s frendicom na koji se nabrijavam tjedan dana, pred kraj radnog vremena otkazujem(o) jer smo obje razdrmane i iscrpljene od posla, a treća kokica se ionako nije javila... Navečer kad sam se razbudila, bilo mi žao ko cucku, i bila sam ljuta na sebe što opet radi vlastite lijenosti sjedim doma i drkam po kompjuteru... Odjednom - skype porukica od bivšeg... Fuck, ne mogu mu se ne javit, jer ja sam fina, vidi da sam on-line... bla bla neke neutralne temice, o toj on-line igrici koju oboje igramo, cuckima, mačkima, poslu... Finjaka. Odjednom njegovo pitanje - i, kad češ se ti meni ispričat? E... idem off, gotova mi klopa - moj fini odgovor. A bila je skoro ponoć. Subota - pola 6 navečer došlo mi već da grizem od dosade, pa ajde da obavimo tu primopredaju... Sms da mogu doći za sat, sat i pol ako mu paše... Naravno da mu je pasalo. I naravno da sam ja kasnila. Kad sam ulazila u dvorište, naletila sam mu na tatu, čovjek se zbilja obradovao što me vidi... Ulazim u kuću, naletim na mamu, ista priča... a kako sam se tek ja proljepšala, super izgledam... Obavim pozdravljanje i čestitanje s mamom, a Njega nigdje... Upadnem mu u sobu, on je naravno pred kompom... Kao da smo se jučer vidjeli, tek kad je poklikao sve kaj je namjeravao se ustao i pozdravio me... Za to vrijeme sam se skoro ugušila kako se namirišao... Nismo si ni čestitali a on je već izletio van do auta da idemo negdje na cugu... Otisli smo na cugu, čestitali na cesti ispred lokalnog kafića, a kad smo sjeli, dao mi je poklončić... Figuricu, kristalnu kocku u kojoj je zarobljeno srce na kojem piše Love... Nisam baš to očekivala, prije neku praktičnu stvar ili nakit, budući mi je poklonio jednom naušnice i ispitivao zašto ne nosim prstenje, narukvice... Malo sam ostala zatečena... To srčeko u toj kockici je do sada najveće i najdirektnije iskazivanje nekih osjećaja prema meni... Premetala sam to u rukama i proučavala pod svim kutevima, jer nisam znala šta reći. Valjda je mislio da sam razočarana, pa je počeo pričati kako se raspitivao, da je to lasersko rezanje kristala... Da eto, on mi je htio dati nešto malo drugačije, nada se da mi se sviđa, može mi možda poslužit za ovo...ono... Samo da se nada da ga neću gađati s tim. I da se smrznuo onaj dan kad sam ga izbacila iz auta, da je kihao još tjedan dana poslije... Sjedili smo tamo i pričali skoro dva sata... O nama. Rekla sam mu sve što me smetalo, što više ne mogu podnositi, i zašto mi je puknuo film... Htio me prekinuti, započet neku raspravu... Ali sam mu rekla neka me bar jednom posluša do kraja, ionako se vjerojatno poslije ovog susreta nećemo više vidjeti pa neka jednom čuje istinu i sve do kraja... Sve sam mu rekla. O nama i šta sam željela ili nisam, kako sam se osjećala i da se sada osjećam bolje. Šta mislim za njegov poremećen odnos sa ženom... Sve. Za dijete, za starce... Šta mislim o njegovom "velikom biznisu"... Rekla sam mu i da sam odmah drugi dan izašla s drugim, i da mi je bio dobar, da nisam sjedila doma ovo vrijeme... Rekao mi je da sam smeće jedno... Rekao mi je i neke druge stvari... Neke izjave su me zatekle... Pa, mislim da mu je dobro došla ono hlađenje na stanici. Došao je izgleda do nekih zaključaka o svom životu, i o nama. Jedino ako sad nije naučio šta treba reći. Šteta samo što neke stvari nije rekao niti jednom prije. Pogotovo ono da mu je žao što sam neke stvari krivo shvatila, i da je on samnom želio puno više i puno ozbiljnije nego ja to mislim, samo je želio u sve ući malo sporije i promišljenije. Želio je ići polako jer je želio da traje. Jebiga... Zaključili smo kako smo imali jako dobru vezu, da nije bilo tih ja-mislim-da-ti-misliš/želiš sranja koja su visila u zraku, moglo je to biti nešto iznimno... Pa smo prešli na neka prisjećanja naših doživljaja, provoda... Sjetili smo se provoda u u Tuhelju... I ... Ah... pola sata kasnije već smo bili na naplatnim kućicama, s napakiranim ručnicima, kupaćim... Bilo je malo čudno kad smo došli tamo, uvijek bi dijelili kabinu za presvlačenje no ovaj puta sam ja ušla u kabinu do, mada je on ostavio vrata otvorena na svojoj... Bazen... Ja sam prvo uletila u onaj s hladnijom vodom... Tu i tamo neki dodir, uglavnom s njegove strane... Kad sam počela cvokotat, prešli smo u topli bazen.... Malo više dodira, pokoja pusa... Pa malo više pusa... Meni u glavi zbrka, i bi i ne bi... Tako je dobro ponovno biti s nekim tko zna sve što voliš i kako ti ugoditi, a opet.... nije to više to. Na trenutke bi osjetila u sebi da se stari osjećaji bude, izbjegavala njegov pogled u kojem sam vidjela da sam mu nedostajala i više nego je rekao. Potjerali su nad iz bazena zadnje, u autu tišina... Tamo smo jurili 180, nazad jedva 90... Kad sam pitala koji mi je najbolji put s te strane da ga odbacim doma, pitao je zar ne ide kod mene... Ne... Ne želim to još, ne znam šta ću s tobom. Šutili smo skoro do njega doma.... Par ulica prije njegove je htio da stanem sa strane... Želim te malo ljubiti , molim te... Uh, da... Sve ok, ali 3 je u noći, a ja još moram na drugu stranu grada... Pusica za rastanak ispred njegove kuće se odužila... Sad te više ne pustim da voziš Ne znam šta da radim, ne znam mogu li više kroz to prolazit... Pusti sad, idemo polako pa ćemo vidjeti Ujutro nas je probudio njegov mob... Ležala sam mu na ramenu i čula da ga žena zove jer mali želi razgovarati s njim... Čvrsto me stisnuo uz sebe da se nisam mogla pomaknuti cijeli razgovor... Bilo je dobro probudit se u poznatom zagrljaju... Čudno, ali dobro... Konačno sam se naspavala... On nije, rekao je da se stalno budio i pokrivao me jer se bojao da se ne prehladim, kod njega je hladno... Ja sam imala neke obaveze i morala sam se žuriti doma, a i htjela sam zbrisati čim prije, da ne krenu neka pitanja, razgovori, izjave... Jer u glavi mi je praznina. Pusa na rastanku i čujemo se Ostatak dana neutralno skypanje ali nikakva pitanja ili dogovori... I bolje, jer pojam nemam zašto, šta, kako....

- 08:15 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 03.01.2007.

fuck them all - pa šta ako sam kuja !

Ak je godinu sudit po prvim danima... nebu dobro ... Ne znam dal zbog Punog Mjeseca ili moje neispavanosti, al uhvatila me nervoza... Pokušavam se smiriti ali ne ide i ne ide... Oko mene sve kreteni koji mi dižu tlak...Budući ih je puno previše, sve si mislim... da ipak nisam ja u pitanju?! Prvo - posao... Već danima mi tlak polako raste jer na mene se vrši pritisak da prijeđem na drugo radno mjesto. Koje me ne zanima. Iskreno, jebe mi se više za "osobni razvoj", "životne prilike" i slična sranja kojima moji nadređeni nazivaju situaciju kada nemaju kvalitetnih ljudi i znaju da sam sposobna dati 120% od sebe kad to zatreba, pa me guraju tamo i u šta me ne zanima! Rekla sam u par navrata da me određena funkcija ne zanima jer da sam to htjela raditi onda bi se odmah zaposlila na takvom poslu jer mi je to struka. Ali vrlo je očito da to ne radim - jer me ne zanima. Umorna sam od "učenja" i jebenog trčanja za karijerom! Kako nekim ljudima nije jasno da postoje ljudi koji vole svoj posao i zadovoljni su tamo gdje jesu, barem u ovom trenu i ne zanima ih "napredak". Znala sam da ti argumenti nisu dovoljni, pa sam pokušala sa time da mi zdravlje nije najbolje i da se želim malo posvetiti tome...Jebe se njima, dok možeš hodat, boli njih ona stvar što se ja svakodnevno šopam legalnim otrovima da bi koliko-toliko funkcionirala! E, pa zaboli i mene što oni nemaju kvalitetnih ljudi ! Jebe mi se! Ima ih na tržištu koliko želiš, samo treba platiti! A oni bi htjeli nekoga tko će biti odan, raditi od 0 do sutra, tko je ljubazan i uslužan i kad po 150-i put nekom idiotu mora objašnjavati kako da odradi svoj posao, što postane jako zahtjevno kad se taj isti kreten počne izderavati jer mu "nije jasno". I kad znaš da je bolje plaćen od tebe. A pita TEBE kako da napravi svoj posao. I kad mu ti to objašnjavaš na način da bi i tvoj pas to već odradio, a taj idiot to ne napravi tako nego usere stvar i onda te još tuži nadređenom da "ništa ne valja" ... I ti provedeš jebeno popodne čisteći i ispravljajući sranja za njim! I dok ti gubiš oči, netko ti uništi sve što danima radiš u jebenoj on-line igrici! Koja bi trebala biti prijateljska! I to ne da te uništi, nego te zgazi. Tamo neki idiot, koji je u real lifeu vjerojatno neki prištavi klinac i koji si je dao krasni nick Angel, neda ti ni to malo zadovoljstvo da imaš svoj mali mir u virtualnom svijetu! Jebu me u stvarnosti, jebu me u igrici...Samo za zbilja nitko da me pošteno pojebe pa da barem na pola sata zaboravim na to kako je svijet sve bliže paklu a ne raju. Jebem ti tu rajsku jabuku i proždrljivog Adama! Još bi i po jebenoj dijeti na kojoj se nalazim svaki dan trebala žderat uglavnom samo jabuke. Yes, samo mi još treba uza sve i da se proserem. Ove moderne dijete bi trebale dolazit uz moto Userite se do ljepote! Uglavnom, danas sam skužila da sam dobila neku zamjenu. Tj. za to mjesto na koje su me gurali su doveli zamjenu. Curu koja se do sada bavila ni manje ni više nego organiziranjem da nešto dođe od točke A do točke B. A mene su uvjeravali da sam savršena za to jer imam završene financije. Ma super, sretno im bilo! Kad stvari zapnu, ja neću čisti govna! Ako su se odlučili za jeftiniju varijantu jer očito im je moja cijena bila previsoka, onda neka se naviknu i na jeftinu uslugu. Vidim ja da je moj rok u ovoj firmi polako pri isteku... Pa da, skoro se bliže 3 godine, a to je nekako vrijeme kad ja obično dignem sidro. Mogu si oni fino ugovor kojim su me pokušali vezati na extra 2 godine i nekoliko stotina tisuća kuna ugovorne kazne ugurat u guzicu ... Moji ugovori su već kod mog super-M odvjetnika na stolu ...Jest da si je napravio plave pramenove i nosi špic cipele na zeleno odijelo, ali .... nisam se pohvalila da sam dobila sud protiv drage majčice. HA! Pohlepne ručice ostale su prazne - nada, niš nije dobila... Baš ništa, svi zahtjevi - odbijeni! HA! Tako će i ovi papci, samo nek se nadaju da im taj komad papira nešto bude značio kad ja popizdim! Još će oni meni platit na kraju da me skinu s vrata! Toliko o poslu. Da je samo to...bilo bi dobro. Al baš eto jučer mi se javio frend iz drugog grada... Kaže on, bio kod njega u posjeti moj bivši... Onaj prije ovog sadašnjeg bivšeg... Taj lik je posebna priča, ni sama sebi nemrem objasnit šta mi je bilo, al pokušat ču samu sebe opravdat u vašim očima spikom da sve mi imamo bar jednom u životu neku vezu s likom kojeg inaće ne bi ni štapom takle al eto... Iz nekog sažaljenja, ili bolje da velim faze vrlo, vrlo, vrlo niskog samopuzdanja (moram naglasiti zbilja niskog jer je čak bio niži od mene) završila ja s tim gaborom. Uglavnom, dotični ne samo da je bio nizak, već je bio i čorav i šepav. Prištiće sam mu ja riješila odavanjem tajne o super gelu u zelenoj tubici. Jedino dobro na njemu je bio auto. I mora mu se priznat jedno... Od tog čovjeka treba učiti kako manu pretvorit u svoju prednost...Jer on je de facto činjenicu da je invalid koristio za ulet... Kao, u povjerenju pita da li se kuži da šepa....A šepa gore od mog mačka kojem fali pola noge ... Onda kad kažeš - da, malo.... Onako sažalno - ah, još se kuži... Ti se sažališ nad pričom o tumoru i jebenom umjetnom kuku, i ni ne snađeš se, nakon dva-tri pića svi frendovi znaju da ste u vezi! What the fuck... ni ne okreneš se, a kepec ti pošalje mail da si je našel drugu curu! I onda još nakon par mjeseci od toga što te tako zamijenio nižom i debljom prasicom, koja ti uz to sve još i prijeti i naziva te i izaziva na neko "raščiščavanje", taj lik ima obraza šepesat uokolo i srati zajedničkim prijateljima da si mu uništila sve dobre odnose u familiji, napravila kaos od života i da se još oporavlja od svega! A đubre je kao u krasnoj vezi i planira se ženit, nakon što se useli. U stan koji sam mu ja pomogla da ga kupi! Da ne spominjem njegove ideje o našoj ženidbi i djeci... Ali ne, ja kad sam rekla da mi neke stvari nisu u planu, i da pored svoje kuće nemam namjeru živjet u dvosobnom stanu, gospodin me zamijenio. Nije da patim, ali ne bi ja bila prava ovca pardon Ovan da to bar malo nije zabolilo moj ego! Po njemu, ja sam bahata, sebična, umišljena, opterećena svojom karijerom i u meni nema nimalo ljudskosti. Super. I da... patim na titulu. A jebiga... nisam ja kriva što on nikad nije završio faks pa ga to jebe u životu. Isto kao i ovog mog zadnjeg bivšeg, mr. Savršenog ... Sad sere okolo da sam bila ljubomorna na njegovu ljubav prema djetetu, da sam bila ljubomorna na prošlost ... Da sam čak i ljubomorno govorila, da mi je takav horoskop... A jebote, stari, kaj si zaboravio da smo rođeni na isti datum! To što smo prvoaprilske budale, očito igra ulogu samo kad se meni sudi! Sve čekam da se još malo raspiše pa da podijeli sa svijetom i ostalo svoje mišljenje - da sam nepromišljena i ne razmišljam o posljedicama svojih djela, sebična, podla ... Ne znam, jel ostala koja ružna riječ ?! Možda još čujem i da sam kurva... Na primjer, od ovog Malog koji se ne javlja... Ah ne, zaboravila sam... On mi je svoje rekao - da sam muljatorica i zločesta. Idem spavat... Našla sam zadnji Zonadin, krasne male zelene tabletice od kojih spavam ko beba.... pardon i isprike prijateljima životinja no u ovom trenu prigodnije je ko uklana ovca! Kad bi bar našla neku da mi krepaju osjećaji, da me ovo sve tako ne ljuti... vrijeđa... razočarava... Jer oni imaju obraza srati, izokretati stvari ... I oni su super, svi ih vole a ja eto... Jedino veselje mi je on-line igrica, a i tu me uspiju sjebat. I još mi pošalju poruku - NHF, igrajmo dalje! Ma je li ? Kad ja zaigram po vašim pravilima, nemojte onda plakat! Grrrrr!

- 22:30 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.01.2007.

Nova Godina

1. više ću spavati 2. prestati ću kasniti 3. više ću se posvetiti prijateljima, ljubavi i potrebama ljudi oko sebe To su moje novogodišnje odluke. Pale su mi na pamet dok sam sa čašom šampanjca stajala ispod predivnog predivnog vatrometa, okružena ljudima koje nisam vidjela mjesecima, neke godinama... A koji su obilježili jedan veliki dio mog života. Radi kojih sam ovakva kakva sam danas. S kojima sam prošla i doživjela stvari radi kojih se isplati živjeti. Radi ljudi i osjećaja koje sam imala, a koje sam negdje uz put izgubila a da nisam ni primijetila.

- 23:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 31.12.2006.

zatvoreno zbog inventure

Ljudi moji, samo da vam kažem .... Opasno mi je dosadno! Toliko mi je dosadno da sam ovaj post započinjala par puta, ali mi je dosadno čak i pisanje... Fale mi izlasci, jurnjava gradom, stres... Ovaj Mali je zaista kao neki lutak na napuhavanje sa ugrađenim vibratorom... Dečko se više ne javlja nego se javlja... Nisam ni očekivala neku vezu, možda sam razmažena, al bemu miša, i kad si s neki samo zbog (odličnog) sexa, red je da odgovoriš na sms.... Al dobro, ostao mi je još pokoji prst (na nogama) za brojanje svih (vrsta) frajera koje sam probala pa se za sad ne uznemiravam... Zapravo, baš si nešto razmišljam...Znate kako u informatičkim sustavima sa početkom godine resetiraju brojčanike i kreću od nule... Mislim da ću i ja tako... počet brojat likove samo za tekuću godinu... Ovi praznici su katastrofa za nas samce .... Svi su u nekoj jurnjavi, pripremama.... Sa dečkima, obitelji, rodbinom... Jedva čekam da ovo cmok-cmok razdoblje završi... Kraj godine je pa, kao, trebali bi nešto rezimirat, pametno zaključit i donijeti neke veeeeelike odluke... Pa ono, meni je glava po tom pitanju prazna...Niti imam o čem previše razmišljat jer ak nisam razmišljala i smislila nešto dok je stvar bila aktualna, kakve koristi da sad tu nešto jako pametno razmišljam o tome šta je bilo... Ili da donosim neke strašne odluke... MIslim, o čemu? Zapravo i nema ništa što me jaaaako smeta ili želim da moram donosit odluku... Jer ja obično malo ili duže razmislim, promislim, odlučim i to je to. Više ne mislim. Tako da ovo vrijeme za koje kažu da je dobro da "pronađemo" sebe.... meni je D O S A D N O ! Otišla bi se malo izluditi ali nemam s kim... Svi samo govore – može, onaj tjedan kad prođe ovo ludilo...Pih! Do onda će me proći volja! I imat ću posla preko glave vjerojatno! Pih... Baš mi je dosadno.... Neću puno pisati jer vas ne želim gnjaviti ... A o čem i da pišem... kako sam konačno stavila zimske gume, popravila maglenku, sašila zavjese, kupila super tegle za cvijeće i malu sexy lampicu pored kreveta... Zapravo, jedino šta me malo muči ... imam 2 kombinacije za doček i nikako da se odlučim šta obući .... Pa evo, možda možete pomoći u odabiru : crno s nekim srebrnim pizdarijama gore da se diskretno blesiće - uska i mekana baršunasta tunika - dolčevita bez rukava, široki kožni remen, uske hlače, visoke kožne čizme sa punom petom i okruglim vrhom ili smeđa varijanta, naravno mora se svjetlucat jer ja sam u duši mala svraka, pa tako ovo ima zlatne niti na pojedinim dijelovima - samt minica, dugačka tunika u kombinaciji smeđih i bež crta i sa rukavima ali i velikim dekolteom, visoke čizme od brušene kože sa sitnim zakovicama i krznom Barem o tome gdje idem ne brinem... Naime, idem ponovno na party u organizaciji onog lika koji je organizirao party na temu crvenog, bit će nas oko 35, organiziran je catering i bit će veeeeliki vatromet...Jedini problem je što će biti sve parovi osim nas 2 neuparene. Doduše... Ne znam jel slučajno ili namjerno, ali danas sam saznala da dolaze i 2 slobodna frenda od jednog uparenog. E sad... hm... Očeš nečeš, ne budu imali baš veliki izbor koga prvo ljubit za Novu pa si sve mislim da bi moglo biti čisto ok.

- 00:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #